„Dokle god postoji krov koji nas štiti od kiše, zid koji nas odvaja od spoljašnjeg sveta, pod koji nas štiti od propadanja i centar koji nas podseća na osnivačevu duboku brigu za blagostanje čovečanstva – dođo postoji“
Sensei Kazuo Čiba
I zaista, pravi poklonici smatraju Dođo svetim mestom, a ne samo mestom za vežbanje. Prvenstveno zbog toga što se tu prenosi učenje koje razvija i telo i duh, što uslovljava i posebno ponašanje i potpuno posvećivanje važnim stvarima koje se uče.
Dođo na japanskom znači mesto puta. To je posebno mesto o kojem korisnici brinu, čiste ga i čuvaju. Na njega se izlazi čist i uredan, na vreme, u miru, seda se po precizno propisanom rasporedu i rangu učitelja i učenika.
Kada je grupa potpuno predana učenju i vežbanju, kada ih Sensei podučava na pravi način, onda Dođo dobija pravi smisao, funkciju i namenu. Učenici koji treniraju iz ljubavi znaju da je to mesto gde uče da postanu bolji ljudi, gde se uče autoritetu i poštovanju.
Pored toga što učenici treba da poštuju učitelja, treba predano da vežbaju i uče, jer će samo tako oplemeniti i telo i duh. Upravo zbog toga Dođo je posebno mesto gde se poštovanje izražava naklonom ili pogledom, ali i celokupnim ponašanjem.
Za učenike je važno da shvate da na Dođo-u prate pažljivo svog Senseija, svaki pokret i reč. Pokreti se uče prvo gledanjem, a zatim i pravilnim ponavljanjem, mnogo puta dok pokreti ne postanu deo vas. Dakle, važno je da, osim učitelja, svaki učenik da svoj doprinos kako bi trening dobio pravi smisao i svaki trenutak iskoristio na pravi način.
Ponašanje u Dođo-u
Najviše, centralno mesto u Dođo-u zauzima zastava – šomen. Svaka škola borenja ima svoju zastavu koja nosi jedinstvene, karakteristične simbole. Ta tradicija vuče korene iz doba samuraja. Na zastavi kluba „Takeda“ nalazi se romboid, koji je bio simbol porodice Takeda, a ispod znaka su tri ideograma koji označavaju tri veštine zastupljene u radu kluba: Aikido, Aiki Ju Jutsu i Ju Jutsu.
Raspored sedenja
Svaki trening počinje tako što Sensej sedne u čelo Dođoa, učenici su nasuprot njemu i sede u ravnoj liniji, jedan pored drugog, poređani po nivou pojaseva. Učenici sede mirno i prate instrukcije svog učitelja. Sa njegove leve strane sede majstori nižeg ranga i asistenti.
Seiza – pravilno sedenje
Osnovni položaj za sedenje u Aikidu je seiza, što znači ispravno sedenje u tišini, ali i dostojanstveno sedenje.
Kada sedamo spuštamo prvo levo, pa desno koleno. Sedi se na petama, leđa su prava, ramena opuštena, a glava blago nagnuta unapred. Ruke su oslonjene na noge i opuštene. Takav položaj pomaže telu da se opusti i pripremi za trening, kao i za bolju koncentraciju.
U tom položaju je važno da svu pažnju usmerimo na trening i ono što nas očekuje, da skrenemo misli sa svega što nam se dešavalo tokom tog dana. Sedenjem u seizi, zatvorenih očiju nekoliko minuta počinje se i završava svaki trening. U pitanju je kratka meditacija ili mokuso. Takvo sedenje na neki način predstavlja i istezanje muskulature, pa nekome u početku bude teško, dok se telo ne navikne. Ipak, učenici kojima ovaj položaj nije prijatan ili iz određenog razloga ne mogu tako da sede, mogu da sednu u takozvani turski sed (noge ispred tela prekrštene jedna preko druge).
Iz seize se ustaje tako što se prvo oslanja na desnu nogu. Pravilo je da prvo ustaje Sensei, posle njega majstori i asistenti i na kraju učenici.
Seiza je u Japanu potpuno prirodan način sedenja i uobičajeno je da ljudi tako sede u restoranu ili na drugim mestima. Japanci smatraju da je u seizi vrlo udobno sedeti.
Naklon
Naklon je vezan za tradiciju i kulturu Japana, a u borilačkim veštinama predstavlja izraz poštovanja ili pozdrava. Naklon se izvodi, u zavisnosti od situacije, u seizi ili dok stojimo, a radi se svaki put kad stupamo i kad napuštamo Dođo. Učenik se naklonom zahvaljuje za učenje, a učitelj pravi naklon iz zahvalnosti što su učenici spremni da prihvate njegovo učenje i veštinu. Sam čin naklona pokazuje i da smo posvećeni veštini i da poštujemo one sa kojima vežbamo.
Kada sedimo, naklon se izvodi tako što se spušta prvo levi, pa desni dlan na tatami i telo se prirodno spušta unapred, dok nam je glava malo podignuta i gledamo unapred. Ovakav princip ustanovljen je još u vreme samuraja, kojima je mač stajao sa leve strane, pa su ovako u slučaju da ih neko napadne mogli brzo da reaguju i izvuku mač. U tom položaju ostaje se nekoliko sekundi. Dok stojimo naklon se izvodi tako što se spoje pete, telo je uspravno, ruke su pored tela, savijemo se blago unapred i nakon nekoliko sekundi vratimo u ispravljen položaj.
Tokom treninga naklon se izvodi na početku i kraju, kada odaberemo partnera za vežbanje, kada se obraćamo Senseju i na polaganjima. Ukoliko učenik kasni na trening treba da priđe učitelju i da, uz blagi naklon, traži dozvolu da prisustvuje, a naklon pravi i ukoliko mora da napusti Dođo ili da nešto pita.
Veoma je važno da učenik na trening dolazi uredan, da kimono bude čist i ispeglan i da se nakon treninga lepo složi.
Više o pravilima ponašanja tokom treninga pročitajte na http://www.takeda.org.rs/pravila-ponasanja-u-dojo-u/