Kvalitet, a ne kvantitet – to je ono što me vodi kroz život, pa tako i u trenerskom radu. Uvek mi je bio prioritet da moji učenici nauče borilačku veštinu na pravi način, postepeno i temeljno, tako da u budućnosti mogu da prenesu stečeno znanje drugima. Zbog toga kod nas u klubu “Takeda” ostaju da vežbaju učenici koji su strpljivi, istrajni, željni pravog znanja, oni koji umeju da poštuju veštinu. Postoji i vreme za druženje, ali smo pre svega posvećeni usavršavanju veštine, samodiscipline i jačanju volje. Godine rada i iskustva dokazuju da smo pronašli pravu meru za uspeh!
Borilačka veština i vaspitanje
Kvalitet, a ne kvantitet – to je ono što me vodi kroz život, pa tako i u trenerskom radu. Uvek mi je bio prioritet da moji učenici nauče borilačku veštinu na pravi način, postepeno i temeljno, tako da u budućnosti mogu da prenesu stečeno znanje drugima. Zbog toga kod nas u klubu “Takeda” ostaju da vežbaju učenici koji su strpljivi, istrajni, željni pravog znanja, oni koji umeju da poštuju veštinu. Postoji i vreme za druženje, ali smo pre svega posvećeni usavršavanju veštine, samodiscipline i jačanju volje. Godine rada i iskustva dokazuju da smo pronašli pravu meru za uspeh!
Kretanje-motorika
Kretanje je osnov za očuvanje vitalnosti i zdravlja. U borilačkim veštinama su pokretljivost tela i veština kretanja neophodni za najveći broj tehnika.
Na žalost, deca danas malo vremena provode u prirodi, ne trče, ne igraju se, a sva komunikacija među njima gotovo da se svela na sedenje za računarom ili telefonom i razgovore preko društvenih mreža. Gojaznost je danas sve veći problem i kod dece.
Kroz učenje borilačkih veština vrlo brzo se vidi napredak, deca zavole vežbanje, za kratko vreme steknu bolju koordinaciju pokreta i telo im se ravnomerno razvija. Vežbe istezanja i kondicione vežbe deo su svakog treninga, kao i vežbe disanja koje pomažu kod koncentracije i smirivanja.
Samospoznaja
Kada shvate da su naučili tehnike i da mogu lako da savladaju i nekoga ko je jači od njih, da mogu da se odbrane ukoliko dođu u tu situaciju, deca pažljivije prate treninge. U tom trenutku njihov cilj postaje usavršavanje sopstvenih znanja i veština, odnosno težnja da daju maksimum kako bi napredovali. Više se ne porede sa drugima, već sami procenjuju svoje sposobnosti i postaju svesni svog napretka i dragocenog znanja koje su stekli. Nauče da kontrolišu svoje pokrete, da ih usklade sa pokretima partnera jer je za svaku tehniku potrebno dvoje. U radu sa partnerom razvija se i odnos odgovornosti i zrelosti.
Škola borilačkih veština kao škola za život
Istraživanja pokazuju da deca koja treniraju borilačke veštine nemaju problem da iskažu svoje mišljenje niti da prihvate tuđe, spremna su na saradnju s drugima, stiču visoku socijalnu inteligenciju zbog rada u grupi i imaju svest o tome šta će povrediti druge ljude, kao i o tome šta je opasno za njih same.
Deca u klubu „Takeda“ uče da budu odvažna i hrabra, da budu deo grupe i da poštuju jedni druge. Devojčice i dečaci rade zajedno i tako shvate šta znači ravnopravnost.
Moje 25-godišnje iskustvo govori da borilačke veštine pomažu deci da nauče da se bore za svoje ciljeve, da brže usvajaju zdrave životne navike, a u isto vreme razvijaju svest o mirnom rešavanju konflikta.
Većinu stvari koje učenici nauče na treningu, a tu pre svega mislim na spoznaju svojih mogućnosti, prihvatanje samog sebe i prevazilaženje sopstvenih slabosti, sigurno će im biti od koristi tokom života.
Naučiće kako da zauzmu stav, formiraju mišljenje, kako da poštuju sebe i druge, da budu uporni i da ne odustaju olako. Takođe, znaće kako da pravilno reaguju u stresnim, neočekivanim, konfliktnim situacijama.
Zbog toga smatram i tvrdim da su škole borilačkih veština i dobre škole za život.